Razgovor s mladim umjetnikom Danijelom Deverićem
Crtanjem hranim svoj duh!
Ususret humanitarnoj izložbi „Gladna nahraniti“ koja će u petak, 13. lipnja održati u prostorijama SKAC-a u Palmotićevoj, razgovarali smo s autorom Danijelom Deverićem. U kratkom razgovoru, dvadesetdevetogodišnji Danijel iz Donje Lomnice, otkrio nam je kako su nastala djela inspirirana siromaštvom, pojavom s kojom se sve češće susrećemo, u čemu nalazi inspiraciju za svoja djela, kako spaja studij teologije s umjetnošću kojom se bavi i još pokoji detalj svoga života.

Danijele, u petak 13. lipnja u SKAC-u otvorite će se humanitarna izložba na kojoj ćeš predstaviti svoje radove pod tematikom „Gladna nahraniti“. Reci nam nešto više o izložbi?

Izložba je plod koji je izrastao iz nekoliko različitih motiva. Prvi motiv je ljubav i strast koju gajim prema crtanju i potreba ostvarenja na tom području. Motivi gladne i siromašne djece Afrike bili su mi izazov za crtanje. Bio sam jako zadovoljan nacrtanim radovima i zato sam se jako vezao uz svaki taj crtež, što mi se zadnje vrijeme često događa. A kada se navežeš uz svoj rad, nema tih novaca za koje bih ga nekome dao. Iz toga je proizašao drugi izazov, ujedno i drugi motiv, a to je osloboditi se navezanosti. Odlučio sam crteže jednostavno dati, odreći ih se i to tako da sav novac koji se sakupi od tih radova bude namijenjen takvim osobama koje sam crtao, najgladnijima. Smatram da tako dobiven i proslijeđen novac ima puno veću vrijednost. Tako se rodila ideja izložbe na kojoj ću bar malo duhovno izrasti, a opet nadam se zajedno s dobrim ljudima materijalno nekome pomoći zahvaljujući talentu kojeg mi je Bog darovao i dobrim ljudima koji će kupnjom radova i svojim donacijama ovo podržati. Izložba zato nosi naslov „Gladnoga nahraniti“. Za ostvarenje ove ideje zahvalan sam pateru Ikeu koji mi je pomogao ustupivši prostor velike dvorane SKAC-a i udruzi „Marijini obroci“ koja se brine o hrani za takve gladne i siromašne. Na izložbi će biti izloženi crteži u olovci s vrlo upečatljivim motivima koji prikazuju realnost.

U samom fokusu izložbe bit će siromaštvo. U čemu si pronašao inspiraciju za ova djela?

Dok sam crtao ove motive siromašnih izložba nije bila u planu, i ta ideja uopće nije postojala. Crtao sam takve motive jer su mi bili upečatljivi i privlačni za crtanje. Tek crtajući te motive sve sam se više počeo uživljavati i na neki način proživljavati problem gladi i onda jednostavno pred tim mi je teško bilo ostati ravnodušan. Glad u svijetu i neravnomjerna, nepravedna raspodjela hrane je velik svjetski problem. Materijalizam je uzeo maha, a siromaštvo raste.

Kada već govorimo o inpiraciji. Reci nam kada se rodila ljubav prema crtanju? Kako to da si odabrao olovku kao glavno oruđe?

Volim jako crtati i to sam oduvijek volio. Crtanje je kao jedan moj mali svijet u kojem mi je super živjeti. Smatram to nematerijalnim darom pomoću kojeg hranim svoj duh i na tom sam jako zahvalan, jer kad imaš ovakav dar nikada ti nije dosadno. Olovka mi je najdraža jer s njom najviše uživam raditi i s njom se najbolje mogu izražavati.

Tvoji radovi su uistinu životopisni. Kako bi u par riječi opisao svoje stvaralaštvo?

Hvala. Moje stvaralaštvo izvire iz darovanog mi talenta i velike ljubavi prema tome, potrebe da se usavršim u crtačkim tehnikama, strasti koje osjećam prema likovnom izražavanju i potrebe da se u tome ostvarim.

Diplomirao si teologiju i pronašao način kako svoje zvanje spojiti sa crtanjem, zar ne? Odabireš li modele portretiranja po njihovoj važnosti u životu Crkve i kršćanstva ili prema svojem osobnom pohođenju?

Studij teologije i likovna umjetnost imaju itekako dodirnih točaka, iako bih crtao ovako puno radova i da nisam studirao teologiju. Kvantitativno možda i više, jer bih imao više vremena, ali kvalitativno vjerojatno ne. Studirajući Filozofsko teološki studij, moje su ideje postale zrelije i kao osoba sam, zahvaljujući mnogim dobrim profesorima i kolegama s teologije, sazrio u kvalitetniju osobu. To se također odrazilo i na moje likovno stvaralaštvo. Molitva i meditacija često čovjeku pomažu da se sabere, a u sabranosti i tišini dolaze najbrže i često najbolje ideje, inspiracija i volja za kreativnošću koja je plod Duha.

Nedavno si u okviru dana teologije „Dies Theologicus“ u prostorijama Nadbiskupijskog pastoralnog instituta“ predstavio portrete kršćanskih velikana i svojih uzora. Kako si zadovoljan ishodom izložbe?

Ja sam jako zadovoljan ishodom izložbe i uopće što sam imao čast tamo izložiti svoje radove, a posebice istaknuti portrete dvaju velikih hrvatskih postkoncilskih teologa Vjekoslava Bajsića i Tomislava Janka Šagi Bunića. Na tome sam osobito zahvalan dekanu KBF-a dr. Tončiju Matuliću.

Uz likovnu umjetnost, baviš se i glazbom. Koliko se razlikuju ta dva svijeta? Pronalaziš li načina kako ih spojiti?

Bila to glazbena ili likovna, uz obje stoji riječ „umjetnost“ . Način izražavanja. Super je to kad se čovjek može baviti onime što voli jer to ga ispunjava. Također kad se izražava na način koji mu je svojstven, na način koji voli, tada doživljava sreću, katarzu, dublje ponire u smisao postojanja, a taj osjećaj doživljavaju mnogi koji sviraju neki instrument kojeg jako vole. Ja na žalost ne znam svirati ni jedan instrument, ali zato sam truba. Zezam se. Ja uživam i u jednoj i u drugoj umjetnosti i svaka je na svoj način specifična.

Danijele, u riječ ili dvije reci nam zašto bi trebali posjetiti izložbu „Gladnoga nahraniti“.

Od sedam tjelesnih djela milosrđa na prvome je mjestu „Gladna nahraniti“ pa svatko tko bi u bilo kojem pogledu htio prisustvovati i na ovaj način pomoći gladnima u Africi kroz neku donaciju ili kupnjom crteža pozvan je doći. Pozvani su doći svi koji vole likovnu umjetnost i koji žele pogledati radove. Ja se duboko nadam i vjerujem da ćemo zajedno bar malo pomoći u ishrani ove gladne i siromašne djece, a time će i njihova i naša radost biti veća!

Autor: Martina Andrijević

Želiš se odmorit' od svakodnevnih briga i mora, nać' smiraj duha, osvježit se u dubini mora? Želiš pobjeć' od žege i verve svoga života, pronać' mir duše dok u borovoj šumi Njegov blagi lahor puše? Želiš doživjet' Susret nakon kojeg više nećeš bit isti, osjetit' kako te iscjeljuje, obnavlja i čisti? Nać' se u zajednici onih koji jednodušno mole, igraju se kao djeca, puni radosti pjevaju i sviraju i... jednostavno vole? Umjesto da te u ljetnoj gužvi guraju i gaze, dođi u Emaus gdje svi na tvoje dostojanstvo paze. Prihvati poziv da živiš kao ljubljeno dijete Božje, zaJedno s nama na Krapnju tjedan dana.
Umjesto da govorimo o zajednici, nudimo zajedništvo. Umjesto predavanja dajemo svoja životna iskustva. Umjesto monologa, omogućujemo razgovore u grupi, osobne razgovore s laicima i svećenicima. Pristupamo ljudima opušteno i otvoreno, bez straha i grča. Umjesto glasnih tuluma i ukočenih zabava, radije slavimo uz molitvu, pjesmu i ples. Umjesto igara na sreću, igramo one u kojima je svatko pobjednik (jer je skinuo masku, prihvatio sebe ili jednostavno uživao u igri).
Svakodnevne mise, svjedočanstva i razgovori u grupi samo su dio ponude. Iako je program pripreman s pažnjom kroz cijelu godinu, mi nismo isprogramirani – svjedoci smo živog Boga koji će, vjerujemo, svaki termin za mlade blagosloviti svojom Prisutnošću i različitim darovima što ih je u svom srcu odvijeka pripremio za svakog od nas. Prijaviti se možete na ovom linku http://www.kursiljo.com/krapanj/item/133-prijave-za-ljetne-programe, za neki od termina:


29.06.-05.07. za srednjoškolce
06.07.-12.07. za sve uzraste
13.07.-19.07. za studente i radnu mladež
20.07.-26.07. za studente i radnu mladež
27. 07.-02.08. za mlade obitelji, parove i one koji žele osnovati obitelj
03. 08.-09.08. za mlade obitelji i parove i one koji žele osnovati obitelj
10.08.-16.08. za srednjoškolce
1.9.-7.9. Ignacijevske duhovne vježbe za mlade

Kako ovaj pokušaj da vam predstavimo ponudu zajednice mladih Kursiljo, također, ne bi bio monolog, ovdje dajemo riječ onima koji su prošle godine boravili u duhovnom centru Emaus prošle godine:
Ove godine na Krapnju sam shvatila koje su zapravo moje prave vrijednosti i kvalitete.

Tolika koncentracija ljubavi i radosti na jednom mjestu se ne može bilo gdje naći. Svi smo puni mana, ali kada ti netko na tvoju pogrešku odgovori blagošću, to te totalno oboruža. Tako da sam dobio poticaj promijeniti se...

Mogu reći da sam ponovno obnovila svoju zaljubljenost u Krista.

Svetu misu sam osjećala kao pravo radosno slavlje, kao vrhunac u kojem sam najbliže Gospodinu.

Nakon Krapnja nastojat ću moliti više, ići ću što je više moguće na Sv.misu. Odlučila sam živjeti u čistoći.

Počela sam zahvaljivati i spoznala ljepotu davanja hvale Bogu.

Na Krapnju sam došao s odlukom da pođem putem svećeništva, tu odluku sam na Krapnju učvrstio.

Donio sam odluku da više vremena dnevno provedem u tišini, sabranosti i molitvi.

Primjećujem kod sebe veću spremnost za služenje, radost i zahvaljivanje.

Naučila sam osluškivati, disati, doživljavati svijet i ljude oko sebe na način koji prije nisam.

Bog me dodirnuo kroz zajedništvo, kroz toliko osmijeha i prihvaćanja drugoga. Naučio me prihvatiti sebe, s time sam se dugo mučila.

Ovaj tjedan sam osjetila veliki Duh zajedništva, kao nikada do sada. Bog mi je usadio veliku nadu u srce i maknuo strah od budućnosti.

Ovaj treći boravak u Emausu mi je otvorio oči. Shvatila sam da želim više izgrađivati još svoj odnos s Bogom jer je On tu uvijek prisutan, i čeka mene da mu dođem.

Meni je Bog progovarao u svakom cvrčku, valu, osobi, a posebno kroz svete mise.

Mise: poseban doživljaj Božje prisutnosti, snažne propovijedi, osjećaj Božje blizine.

Kroz šutnju sam doživio najveću bliskost s Bogom.

Dojmila me se otvorenost i iskrenost koja je prisutna između mladih, posebno nas u grupi.

Posebno me dotaknula jednostavnost svećenika.

Ma kad bih vam mogla opisati kako mi je dobro bilo. Toliko mira, opuštenosti i ono iznenađujuće za mene; prisutnost. Bila sam ovdje duhom i tijelom. Osjećala sam veliko poštovanje prema svakoj osobi jer nakon svjedočanstva sam doživjela kako smo stvarno posebni zato što smo ljudi, a ne jer smo nekakvi. Doživjela sam toliko ljubavi od ljudi ovdje. Kroz lijepo pitanje, iskreno zanimanje, pogled, usputan dodir. Nisam se bojala ljudi. Osjećala sam se slobodno. Možda sam prije dolaska mislila da je moj dolazak slučajan. Ali kod Njega nema slučaajnosti. Svatko od nas je došao ovdje jer nas je On pozvao i hito nas je odmoriti. Sa mnom je uspio. Volim Ga još više i voljet ću Ga zauvijek. I vas.

Sutkinja Ellen Sue Venzer rekla je da već 20 godina svjedoči ljudskim tragedijama te da je ovaj čin jedinstven.

Čin Ady Guzman-DeJesus iz Miamija, majke čiju je 13-godišnju kćer prije dvije godine slučajno ubio školski kolega, dirnuo je mnoge. Ady je u sudnici zagrlila mladića koji je upucao njezinu kćer Lourdes Jinu, a s njim planira i održavati predavanja o opasnosti od oružja u školama diljem zemlje.

– Žao mi je – rekao joj je 16-godišnji Jordyn Howe dok je ona u zagrljaju susprezala suze. Guzman-DeJesus objasnila je kako bi njezina kćer željela da to učini, javlja Miami Herald.

– Možemo postići promjene i tako pomoći drugoj djeci. On je bio Jinin prijatelj i znam da mu ne bi željela najgore – izjavila je hrabra majka. – Pravda je već ostvarena. To je značilo da mu opraštam – izjavila je Guzman-DeJesus na pitanje novinara što je značilo kada je zagrlila mladića.

Sutkinja Ellen Sue Venzer rekla je da već 20 godina svjedoči ljudskim tragedijama te da je ovaj čin jedinstven. – Nisam si mogla zamisliti da bi majka zagrlila ubojicu svoga djeteta – rekla je Venzer. Tragedija se dogodila 2012. godine kada je Jordyn Howe u školu donio očuhov pištolj kako bi ga pokazao prijateljima. Dok su se vozili u školskom autobusu, Howeovi prijatelji su se igrali pištoljem i pritiskali obarač. U jednom trenutku Howe ga je uzeo natrag, uperio ga prema podu i pritisnuo obarač.

Pištolj tada nije opalio, a kada ga je Howe uperio prema prijateljici, pištolj je opalio, a metak je djevojčicu pogodio u vrat. Žurno su je odveli u bolnicu, gdje su je proglasili mrtvom.

Zahvaljujući nagodbi na koju je pristala majka djevojčice, Howe će izbjeći zatvorsku kaznu pa ga čeka godina dana u kampu za maloljetnike, a pristao je sudjelovati u programima prevencije na temu oružja u školama, gdje će mu se pridružiti i majka djevojčice. – Njezin cilj je pokušati osvijestiti djecu o oružju, u ime stradale kćeri – rekao je odvjetnik majke Ron Book.

Izvor: VL